Uzimajući odabrana marijanska svetišta jadranskoga prostora kao arhetipska, maritimna hodočašća definiramo kao godišnje rituale štovanja lokalnih svetaca koja uključuju translokaciju svetoga objekta, ljudi, ili i jednoga i drugoga, preko mora kao dio ritualne strukture. Naša je pretpostavka da su maritimna hodočašća postala sidra za lokalne zajednice zbližavajući izmještene članove zajednice i održavajući transnacionalne veze. Štoviše, s razvojem turizma, maritimna hodočašća se ponovno stvaraju te postaju važnim ili glavnim pokretačem lokalne turističke ponude. Naša je hipoteza da su ovi različiti interesi oblikovani i potaknuti globalizacijskim procesima i da su lokalne hodočasničke prakse usmjerene više prema sekularnim manifestacijama koje rezultiraju procesom stvaranje baštine.

Sustavna etnografska istraživanja maritimnih hodočašća započela su u siječnju 2020. godine u sklopu projekta Jadranska maritimna hodočašća u lokalnom, nacionalnom i transnacionalnom kontekstu. Ovaj rad je sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom Jadranska maritimna hodočašća u lokalnom, nacionalnom i transnacionalnom kontekstu (UIP-2019-04-8226).

U fokusu projekta je pet lokaliteta (riječ je o sljedećim lokalitetima: Gospa od Zečeva (Nin), Gospa od Sniga (Kukljica), Gospa od Tarca (Kornat), Mala Gospa (Piškera) te Gospa od Škrpjela (Perast, Crna Gora), od kojih su dva na području Zadarske županije: maritimno hodočašće Gospi od Zečeva u Ninu i maritimno hodočašće Gospi od Sniga u Kukljici. Riječ je o hodočašćima koja su utemeljena na usmenim predajama iz 16. st. koja su se tijekom vremena prilagođavala društvenim i kulturnim promjenama i procesima te u konačnici arhaičnim hodočašćima koja se prakticiraju i danas što nam ukazuje na njihovu važnost za lokalne zajednice. Hodočašće Gospi od Zečeva proglašeno je nematerijalnom kulturnom baštinom Republike Hrvatske kao Svetkovina Gospe od Zečeva 2013. godine, čime je ovo hodočašće dobilo nova značenja.

Jedna od ideja ovoga interdisciplinarnog projekta je skupiti lokalno znanje pomoću etnografije kao osnovne metodologije, interpretirati mjesta unutar njihova povijesnoga konteksta nastanka pomoću novih spoznaja na temelju arhivskoga rada, kontekstualizirati ih pomoću GIS metodologije promatrajući ove religijske i kulturne prakse unutar njihova, vrlo važnoga, geografskoga konteksta morskoga krajolika i otoka te provesti analizu utjecaja turizma. Cilj je omogućiti bolje razumijevanje oblikovanja i prihvaćanja religijskih praksi unutar specifičnoga povijesnoga i geografskoga konteksta te definirati temeljne karakteristike maritimnih hodočašća i uspostaviti referentnu točku za buduća istraživanja maritimnih hodočašća.

 (Autor: prof. dr. sc. Mario Katić)