Zadarsko brodarstvo

ZADARSKO BRODARSTVO

Zadarsko brodarstvo

Već u 16. st. su Prčanjani (također iz općina Muo i Stoliv) prevozili državnu i privatnu poštu od Kotora do Zadra, Venecije i Krfa, brzim lađicama na vesla i jedra sve do pada Venecije 1797. godine. Kasnije je Austrija uspostavila redovite pomorske linije.

Parobrodi se u linijskom prometu pojavljuju prvi put četrdesetih godina XIX. stoljeća, a u Dalmaciji se prva domaća parobrodarska društva pojavljuju četiri desetljeća kasnije. Do 80-ih godina 19. st. prvu parobrodarsku službu je vršilo društvo Lloyd iz Trsta, kasnije se pojavljuju još dva brodarska društva iz Senja i Rijeke.

Godine 1886. u Malom Lošinju je bio sagrađen prvi parobrod od željezne građe pod imenom Flink koji je od 1886. jedanput na tjedan počeo ploviti na pruzi Trst, Rovinj, Mali Lošinj, Silba, Zadar, Skradin, Šibenik. Nakon toga se u Dalmaciji osniva više parobrodarskih društava s više prometa. U zadarsko-šibenskom okružju prvi je parobrod bio „Šibenik“.

U Zadru zadarski trgovac i posjednik Josip Perlini s kolegama nabavlja 1892. godine dva parobroda Airone i Rondine sagrađena 1892. godine u Malom Lošinju. Treći parobrod je bio Falco. Ova tri broda 1895. godine prelaze u vlasništvo novoosnovanog parobrodarskog društva u Zadru Societá di navigazione a vapore Zaratina. Novo društvo 1899. godine nabavlja četvrti brod Nibbio te 1903. godine brod Zara sagrađen u Rotterdamu.

Godine 1885. tim brodom zapovijeda Danijel Makale, a 1889. brod prekupljuje P. Negri iz Šibenika, te mu iduće 1890. godine daje novo ime „Primo“. Drugi parobrod koji se pojavljuje u tom okružju je bio parobrod „Vrana“, nabavljen 29. svibnja 1888. godine. Kupila ga je obitelj Borelli iz Zadra, a kao vlasnici su bili upisani za 12 karata Manfredo, a po 4 karata Umberto, Ugo i Alfonz Borelli“. (Oliver Fijo, Parobrodarstvo Dalmacije 1878. - 1918., Institut JAZU, Zadar, 1962.).

Godine 1917. u Zadru su upisani motorni brod Lydia vlasništvo posjednika iz Nina Dimitrija Medovića i dva broda vlasništvo I. Devetka pod nazivima San Andrea i San Marco. U Zadru je za uži lokalni promet postojalo brodarsko poduzeće koje je posjedovalo dva mala lokalna parobroda Barcagno sagrađen u Kopru 1908. godine i Ceraria sagrađen u Malom Lošinju 1906. godine. Ovi brodovi su prevozili ograničeni broj putnika na području gradske luke, između Poluotoka i kopna do kupališta Borik.

U kasnijem razdoblju je dolazilo do spajanja više parobrodarskih društava na području Dalmacije (Sve po knjizi Oliver Fijo, Parobrodarstvo Dalmacije 1878. - 1918., Institut JAZU, Zadar, 1962.).

Tankerska plovidba

U novije vrijeme većina pomoraca zadarskog kraja prvu plovidbu je započela na brodovima Tankerske plovidbe. Tankerska plovidba osnovana je 1955. godine.

Tada s trima tankerima MT Jajce, MT Lendava i Zoilo imala je flotu od 22.278 DWT-a. Svoj prvi aframax tanker, i to novogradnju MT Rade Končar, Tankerska plovidba gradi 1967. godine. Godine 1971. Tankerska plovidba u Londonu osniva Alan Shipping Co.

Osamdesete godine prošlog stoljeća predstavljaju rast DWT kapaciteta. Tankerska je privatizirana 2000. godine. Tankerska plovidba 2015. godine uspješno provodi javnu ponudu dionica (IPO) što je prvi IPO na zagrebačkoj burzi od početka gospodarske krize 2009. godine. Time je Tankerska plovidba osnovala kompaniju kćer Tankerska New Generation (TNG). Danas flota Tankerske plovidbe broji 5 tankera, 4 broda za rasuti teret te operira s 8 brodova. TNG, tvrtka kćer, raspolaže najmodernijom flotom (MT Velebit i MT Vinjerac, izgrađeni 2011. te MT Zoilo, MT Vukovar, MT Dalmacija i MT Pag, izgrađeni 2015.). Glavno tržište na kojima Tankerska Next Generation posluje je međunarodni pomorski prijevoz naftnih prerađevina i jestivih ulja. Kompanija veliku pažnju posvećuje floti koja je upravljanja najsuvremenijom tehnologijom u cilju bolje sigurnosti plovidbe i očuvanja morskog okoliša.

Joomla Gallery makes it better. Balbooa.com