Image
Image

Adresa:

Božidara Petranovića 8, 23000 Zadar

Telefon:

023/350-350 (Centrala)

Službena email adresa:

zupanija@zadarska-zupanija.hr

Image

Je li COVID-19 povećao toksični stres kod djece i mladih i što možemo očekivati u budućnosti?

Posted On Četvrtak, 25 lipnja 2020 15:29

Zaklada Hrvatska za djecu, u ovim izazovnim vremenima pandemije COVID 19, podiže svijest o toksičnom stresu kod djece i mladih, a koji je prisutnošću ovog virusa još dodatno pojačan. Sukladno navedenom, nakon uspješno održane konferencije u Osijeku, mjesec lipanj Zaklada Hrvatska za djecu rezervirala je za Zadar gdje je, pod pokroviteljstvom Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Grada Zadra i Zadarske županije, ova konferencija trebala biti održana u Kazalištu lutaka Zadar. No kako su planovi tu da se mijenjaju, a s obzirom na situaciju kojoj svjedočimo ovih dana vezano uz zaražene osobe koronavirusom na teniskom turniru Adria Tour, stručno-edukativna konferencija Zaklade Hrvatska za djecu pod nazivom Je li COVID-19 povećao toksični stres kod djece i mladih i što možemo očekivati u budućnosti?  uspješno je održana u srijedu 24. lipnja 2020. virtualnim putem.

Panel raspravi, uz ravnatelje i psihologe te defektologe škola, dječjih vrtića i odgojno obrazovno osoblje, zdravstvene djelatnike, predstavnike Centara za socijalnu skrb, udruga, nazočni su bili i  zamjenik župana Zadarske županije Šime Mršić i pomoćnik pročelnika Odjela za socijalnu skrb i zdravstvo Grada Zadra  Jakov Vidović te renomirani stručnjaci i govornici prim. doc. dr. sc. Vanja Slijepčević Saftić, dr. med subspecijalist dječje neurologije Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, Ella Selak Bagarić, prof., Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, psihologinja Jagoda Gauta iz Osnovne škole Šime Budinića, Liljana Gašperov-Dujmović, načelnica Odjela za maloljetničku delikvenciju PU Zadarske te Renata Gubić, dipl. oec., upraviteljica Zaklade Hrvatska za djecu.

Svijet se trenutačno fokusirao na pandemiju korona virusa i ekonomske posljedice koje će svaka država pretrpjeti, no rijetki ističu činjenicu da su u cijeloj ovoj situaciji vrlo često najveće žrtve djeca.  Iako ova situacija s koronavirusom, posebice socijalna distanciranost, nikome nije jednostavna, ne reagiramo svi na jednak način, a posebice ona djeca koja su i prije ove krizne situacije bila anksiozna ili su se teže prilagođavala promjenama odnosno djeca koja su već bila izložena toksičnom stresu ili su njemu podložna.

Toksični stres, naime, podrazumijeva stres koji se javlja vezano uz nasilje u obitelji, svjedočenje tjelesnom nasilju, izloženost tjelesnom kažnjavanju, zanemarivanje, seksualno zlostavljanje, vršnjačko nasilje, život s roditeljem s izraženim i nekontroliranim psihičkim problemima, ovisnost roditelja o alkoholu ili drogama, izrazito siromaštvo, gubitak člana obitelji, izdvajanje iz obitelji, prolazak kroz visoko konfliktni razvod roditelja te boravak roditelja u zatvoru i slično. Riječ je, dakle, o stresu koji se javlja kada je dijete izloženo snažnim, učestalim i dugotrajnim nedaćama bez adekvatne pomoći odrasle osobe i takav stres trajno mijenja dijete i osobu u koju će izrasti, a prisutnost koronavirusa ga je dodatno potencirala.

O čemu se konkretno radi pojasnila je doc. dr. sc. Vanja Slijepčević Saftić, specijalist dječje neurologije Poliklinike za zaštitu djece i mladih te istakla: „Nažalost, u vrijeme pandemije COVID-19 dolazi do značajnog porasta rizika za razvoj toksičnog stresa. Kontinuirana aktivacija tjelesnog stresnog odgovora na kronična traumatična iskustva, pri čemu nedostaju podržavajući, stabilni odnosi s odraslima, osobito tijekom senzitivnih perioda rane dobi djeluje toksično na citoarhitektoniku mozga i ostale organske sustave. Neuronske poveznice osiromašuju i nestaju tijekom toksičnog stresa, a što ima manje poveznica javljaju se značajnije poteškoće u razvijanju kapaciteta za svakodnevne aktivnosti,“ te dodala da djeca izložena toksičnom stresu u odrasloj dobi dvostruko češće obolijevaju od infarkta, trostruko češće od karcinoma pluća i kronične opstrukcijske bolesti pluća (KOPB), šest puta su skloniji depresiji te 12 puta češće počine suicid. Skloniji su i astmi, dijabetesu te poremećajima u prehrani te je njihovo psihičko zdravlje itekako narušeno.

Psihologinja Jagoda Gauta iz Osnovne škole Šime Budinića naglasila je da se nastavom na daljinu, koja je bila prisutna u vrijeme koronavirusa, ne mogu u potpunosti realizirati svi planirani obrazovni i odgojni ishodi koji su predviđeni kurikulom. Subjektivni doživljaj ovakve nastave je, po iskazima učenika, roditelja i učitelja, a prema provedenom istraživanju stručnog tima, inferioran doživljaju koji imaju tijekom realizacije nastave u razredu (manje zadovoljstvo, manji osjećaj kompetencije u područjima koji su predmet poučavanja, nedostatak socijalnih interakcija i sl.).

Svi prisutni složili su se da je od neizostavne važnosti razumjeti što je toksični stres i predvidjeti gdje se događa kako bi se spriječio njegov nastanak te minimalizirale posljedice, intenzivnim intervencijama stručnjaka. Sada, u ovoj situaciji gdje prevladava strah od zaraze koronavirusom, samoizolacije i socijalne distance, egzistencijske, zdravstvene i mnoge druge brige postale su dio naših, ali pogotovo dječjih života. Razorne posljedice koje će trenutačna situacija ostaviti na djecu mogle bi biti izrazito opasne. Posljedice se mogu sanirati ako se s djecom koja su već doživjela toksični stres radi na pravilan i pravodobni način, osigura im se stabilnu i podržavajuću okolinu i pruži pomoć. Ranim prepoznavanjem i uključivanjem od strane stručnjaka moguće je na neki način kompenzirati nastale štete i pozitivno djelovati na daljnji razvoj dječjeg mozga, pogotovo u vremenima pandemije COVID-19. Stoga, ovo nije samo zdravstveni, nego i ekonomski problem, ako intervencija nije pravodobna i sveobuhvatna.

Toksični stres, kako je to naveo Daniel R. Weinberger, direktor američkog Instituta za razvoj mozga Lieber, dječje stanice pretvara iz dr. Jekylla u Mr. Hydea, i to trajno. Stručnjaci to, upozorava, moraju spriječiti i upravo je to ideja pokretanja novog projekta Zaklade Hrvatska za djecu.

„Cilj ovog projekta Zaklade Hrvatska za djecu koji će se sastojati od nekoliko panel rasprava, od kojih smo već jednu uspješno proveli u Osijeku, a koje ćemo tijekom godine, uz Zadar, održati i u Rijeci i Zagrebu,  jest dječji svijet učiniti boljim i kvalitetnijim, a roditelje, vršnjake, obrazovno i stručno osoblje te zajednice educiranijima i sigurnijima, kroz progovaranje konkretne teme koja je itekako prisutna, ali nedovoljno javna, često i nedovoljno rješavana do sada. Također, ovim projektom, Zakladu Hrvatska za djecu, želimo dodatno predstavili kao snažnu instituciju prepoznatljivog identiteta i karaktera svjesnu zajednice u kojoj djeluje, a koja svojom empatijom, stručnošću i inovativnošću aktivno doprinosi kvalitetnijem odrastanju djece u Hrvatskoj te je otvorena za sve one kojima svojim djelovanjem može pomoći“, dodala je Renata Gubić, dipl. oec., upraviteljica Zaklade Hrvatska za djecu.

Povećanjem svijesti i progovaranjem o prisutnosti toksičnog stresa i njegovim oblicima te posljedicama želja je stručnjaka i predstavnika Zaklade  Hrvatska za djecu javnost upozoriti na prisutnost ovog sve prisutnijeg čimbenika, njegove uzroke i posljedice, koje ranim otkrivanjem mogu biti prevenirate te tako uistinu doprinijeti kvaliteti života djece Hrvatske i njihovom psihičkom i fizičkom zdravlju.

Je li COVID-19 povećao toksični stres kod djece i mladih i što možemo očekivati u budućnosti?

                       

Zaklada Hrvatska za djecu, u ovim izazovnim vremenima pandemije COVID 19, podiže svijest o toksičnom stresu kod djece i mladih, a koji je prisutnošću ovog virusa još dodatno pojačan. Sukladno navedenom, nakon uspješno održane konferencije u Osijeku, mjesec lipanj Zaklada Hrvatska za djecu rezervirala je za Zadar gdje je, pod pokroviteljstvom Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Grada Zadra i Zadarske županije, ova konferencija trebala biti održana u Kazalištu lutaka Zadar. No kako su planovi tu da se mijenjaju, a s obzirom na situaciju kojoj svjedočimo ovih dana vezano uz zaražene osobe koronavirusom na teniskom turniru Adria Tour, stručno-edukativna konferencija Zaklade Hrvatska za djecu pod nazivom Je li COVID-19 povećao toksični stres kod djece i mladih i što možemo očekivati u budućnosti?  uspješno je održana u srijedu 24. lipnja 2020. virtualnim putem.

Panel raspravi, uz ravnatelje i psihologe te defektologe škola, dječjih vrtića i odgojno obrazovno osoblje, zdravstvene djelatnike, predstavnike Centara za socijalnu skrb, udruga, nazočni su bili i  zamjenik župana Zadarske županije Šime Mršić i pomoćnik pročelnika Odjela za socijalnu skrb i zdravstvo Grada Zadra  Jakov Vidović te renomirani stručnjaci i govornici prim. doc. dr. sc. Vanja Slijepčević Saftić, dr. med subspecijalist dječje neurologije Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, Ella Selak Bagarić, prof., Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, psihologinja Jagoda Gauta iz Osnovne škole Šime Budinića, Liljana Gašperov-Dujmović, načelnica Odjela za maloljetničku delikvenciju PU Zadarske te Renata Gubić, dipl. oec., upraviteljica Zaklade Hrvatska za djecu.

Svijet se trenutačno fokusirao na pandemiju korona virusa i ekonomske posljedice koje će svaka država pretrpjeti, no rijetki ističu činjenicu da su u cijeloj ovoj situaciji vrlo često najveće žrtve djeca.  Iako ova situacija s koronavirusom, posebice socijalna distanciranost, nikome nije jednostavna, ne reagiramo svi na jednak način, a posebice ona djeca koja su i prije ove krizne situacije bila anksiozna ili su se teže prilagođavala promjenama odnosno djeca koja su već bila izložena toksičnom stresu ili su njemu podložna.

Toksični stres, naime, podrazumijeva stres koji se javlja vezano uz nasilje u obitelji, svjedočenje tjelesnom nasilju, izloženost tjelesnom kažnjavanju, zanemarivanje, seksualno zlostavljanje, vršnjačko nasilje, život s roditeljem s izraženim i nekontroliranim psihičkim problemima, ovisnost roditelja o alkoholu ili drogama, izrazito siromaštvo, gubitak člana obitelji, izdvajanje iz obitelji, prolazak kroz visoko konfliktni razvod roditelja te boravak roditelja u zatvoru i slično. Riječ je, dakle, o stresu koji se javlja kada je dijete izloženo snažnim, učestalim i dugotrajnim nedaćama bez adekvatne pomoći odrasle osobe i takav stres trajno mijenja dijete i osobu u koju će izrasti, a prisutnost koronavirusa ga je dodatno potencirala.

O čemu se konkretno radi pojasnila je doc. dr. sc. Vanja Slijepčević Saftić, specijalist dječje neurologije Poliklinike za zaštitu djece i mladih te istakla: „Nažalost, u vrijeme pandemije COVID-19 dolazi do značajnog porasta rizika za razvoj toksičnog stresa. Kontinuirana aktivacija tjelesnog stresnog odgovora na kronična traumatična iskustva, pri čemu nedostaju podržavajući, stabilni odnosi s odraslima, osobito tijekom senzitivnih perioda rane dobi djeluje toksično na citoarhitektoniku mozga i ostale organske sustave. Neuronske poveznice osiromašuju i nestaju tijekom toksičnog stresa, a što ima manje poveznica javljaju se značajnije poteškoće u razvijanju kapaciteta za svakodnevne aktivnosti,“ te dodala da djeca izložena toksičnom stresu u odrasloj dobi dvostruko češće obolijevaju od infarkta, trostruko češće od karcinoma pluća i kronične opstrukcijske bolesti pluća (KOPB), šest puta su skloniji depresiji te 12 puta češće počine suicid. Skloniji su i astmi, dijabetesu te poremećajima u prehrani te je njihovo psihičko zdravlje itekako narušeno.

Psihologinja Jagoda Gauta iz Osnovne škole Šime Budinića naglasila je da se nastavom na daljinu, koja je bila prisutna u vrijeme koronavirusa, ne mogu u potpunosti realizirati svi planirani obrazovni i odgojni ishodi koji su predviđeni kurikulom. Subjektivni doživljaj ovakve nastave je, po iskazima učenika, roditelja i učitelja, a prema provedenom istraživanju stručnog tima, inferioran doživljaju koji imaju tijekom realizacije nastave u razredu (manje zadovoljstvo, manji osjećaj kompetencije u područjima koji su predmet poučavanja, nedostatak socijalnih interakcija i sl.).

Svi prisutni složili su se da je od neizostavne važnosti razumjeti što je toksični stres i predvidjeti gdje se događa kako bi se spriječio njegov nastanak te minimalizirale posljedice, intenzivnim intervencijama stručnjaka. Sada, u ovoj situaciji gdje prevladava strah od zaraze koronavirusom, samoizolacije i socijalne distance, egzistencijske, zdravstvene i mnoge druge brige postale su dio naših, ali pogotovo dječjih života. Razorne posljedice koje će trenutačna situacija ostaviti na djecu mogle bi biti izrazito opasne. Posljedice se mogu sanirati ako se s djecom koja su već doživjela toksični stres radi na pravilan i pravodobni način, osigura im se stabilnu i podržavajuću okolinu i pruži pomoć. Ranim prepoznavanjem i uključivanjem od strane stručnjaka moguće je na neki način kompenzirati nastale štete i pozitivno djelovati na daljnji razvoj dječjeg mozga, pogotovo u vremenima pandemije COVID-19. Stoga, ovo nije samo zdravstveni, nego i ekonomski problem, ako intervencija nije pravodobna i sveobuhvatna.

Toksični stres, kako je to naveo Daniel R. Weinberger, direktor američkog Instituta za razvoj mozga Lieber, dječje stanice pretvara iz dr. Jekylla u Mr. Hydea, i to trajno. Stručnjaci to, upozorava, moraju spriječiti i upravo je to ideja pokretanja novog projekta Zaklade Hrvatska za djecu.

„Cilj ovog projekta Zaklade Hrvatska za djecu koji će se sastojati od nekoliko panel rasprava, od kojih smo već jednu uspješno proveli u Osijeku, a koje ćemo tijekom godine, uz Zadar, održati i u Rijeci i Zagrebu,  jest dječji svijet učiniti boljim i kvalitetnijim, a roditelje, vršnjake, obrazovno i stručno osoblje te zajednice educiranijima i sigurnijima, kroz progovaranje konkretne teme koja je itekako prisutna, ali nedovoljno javna, često i nedovoljno rješavana do sada. Također, ovim projektom, Zakladu Hrvatska za djecu, želimo dodatno predstavili kao snažnu instituciju prepoznatljivog identiteta i karaktera svjesnu zajednice u kojoj djeluje, a koja svojom empatijom, stručnošću i inovativnošću aktivno doprinosi kvalitetnijem odrastanju djece u Hrvatskoj te je otvorena za sve one kojima svojim djelovanjem može pomoći“, dodala je Renata Gubić, dipl. oec., upraviteljica Zaklade Hrvatska za djecu.

Povećanjem svijesti i progovaranjem o prisutnosti toksičnog stresa i njegovim oblicima te posljedicama želja je stručnjaka i predstavnika Zaklade  Hrvatska za djecu javnost upozoriti na prisutnost ovog sve prisutnijeg čimbenika, njegove uzroke i posljedice, koje ranim otkrivanjem mogu biti prevenirate te tako uistinu doprinijeti kvaliteti života djece Hrvatske i njihovom psihičkom i fizičkom zdravlju.

Pročitano 89 puta

Zadnje objave

svibnja 24, 2020

Županova čestitka povodom Ramazanskog bajrama

Župan Božidar Longin u povodu proslave Ramazanskog bajrama uputio je čestitku glavnom…
svibnja 13, 2020

Unatoč koronavirusu: Nastavlja se izgradnja ključnih infrastrukturnih projekata za otočane

Unatoč pandemiji koronavirusa koja je paralizirala značajan dio gospodarskih aktivnosti,…
svibnja 12, 2020

NAJAVA 18. izvanredne elektronske sjednice Županijske skupštine Zadarske županije

18. izvanredna elektronska sjednica Županijske skupštine Zadarske županije održati će se…

IZJAVA O ZAŠTITI PRIVATNOSTI I SIGURNOSTI OSOBNIH PODATAKA